Malo dulje Sedam stvari koje mogu upropastiti čovjeka:
1. Bogatstvo koje nije stečeno radom
2. Uživanje bez savjesti
3. Znanje bez karaktera
4. Poslovanje bez morala
5. Znanost bez humanosti
6. Vjera bez žrtvovanja
7. Politika bez načela (Mahatma Ghandi)
Znaš, nitko od nas ne odlučuje kako će skončati. Kralj može maknuti pojedinca. Otac priznati sina. Ali, zapamti da čak i kad o tebi odlučuju kraljevi i moćnici, tvoja je duša u tvojim rukama. Kad se nađeš pred Bogom, nećeš moći reći: „Na to su me nagovorili drugi“ niti za vrlinu „to nije bio pogodan trenutak.“ To neće biti dovoljno.
(Kralj Balduin u filmu „Kraljevstvo nebesko“)
Bernardov riff
petak, 30.12.2011.
Bitanga i princeza na osmaški način
On se zove Robert, jedan je od naših najčešće spominjanih osmaša i trenutno prvi „kauboj“ naše škole. Prolazi naravno s dvojkama (i to na jedvite jade), umiješan je u gotovo svaku gužvu koja se gdje dogodi. Živi s mamom i nema baš učinkovite roditeljske kontrole. Donedavno je bio kolovođa ekipe koja se okupljala na pušenju iza školskoga skloništa misleći da to nitko ne zna.
Ona se zove Ines, također je osmašica (ali iz drugoga razreda). Odlična je učenica, primjerno se ponaša (ali nije razmažena niti preozbiljna), i pohađa baletnu školu koja joj donosi još 16 sati tjednih obveza povrh onih u školi, ne računajući praksu u HNK i javne nastupe. Da se takvo što svlada treba biti organiziran i jak. Prema informacijama o njenom talentu pred njom je lijepa budućnost.
Klasična priča o bitangi u koju se zaljubi princeza? Ipak je to na razini osmaša malo drukčije. Robert zapravo uopće nije zao tip. Samo mu je u školi jako dosadno. Ne vidi nikakvu korist od učenja, a nema ga niti tko voditi u tome. Zato su ga puni hodnici. Na glasu je kao velik šarmer, sipa viceve i štoseve razne vrste. Prvi put sam ga upoznao u četvrtom razredu kad se potukao ispred škole s jednim Dinom iz svojeg odjela. Kako bi i drukčije… U međuvremenu se potukao još nekoliko puta i stekao ugled tipa kojeg je najbolje ne zafrkavati.
Naši osmaši se međusobno dobro poznaju i često susreću, pa se tako ni Robertova mama nije osobito začudila kad je Ines nekoliko puta navratila k njima. Zapelo joj je doduše za oko da se to događa sve češće, ali nije tomu pridavala osobitu važnost.
Odjednom je pukla u školi vijest da su Robert i Ines „u vezi“. Primijetio sam ih nekoliko puta na hodniku tijekom odmora da se romantično drže za ruke i kojiput „kušnu“, nastojeći se odmaknuti od mase i prikriti u kutu. To nije bilo sve. Robert se naočigled cijele škole sve više upitomljavao i postajao krotkiji. U imeniku su se umjesto jedinica i opet jedinica počele pojavljivati nekakve trojke i četvorke. Procurilo je da mu Ines redovito pregledava domaće zadaće i ispite iz matematike dajući mu upute i (vjerojatno) učeći s njim u slobodno vrijeme…
O vremena…kažu ako je ijedan od velikih skladatelja trebao ikad oženiti, tad je to sigurno bio Beethoven, ali oženio se nije nikad. Ako je ikad ijednom našem učeniku trebala takva promjena, tad je to sigurno bio Robert.
„Veza“ se objelodanila tijekom priprema za božićnu priredbu na kojoj je prvi put trebala nastupiti i Ines. Robert je redovito dolazio na probe da joj bude blizu, ali jao, jao…na dan božićne priredbe bio je naručen na neki liječnički pregled koji je, po svemu sudeći, trebao potrajati. Moglo bi se dogoditi da svoju dragu ne vidi na premijeri. To je možda bio problem za Roberta, ali ne i za Ines, koja takve sitnice otklanja po kratkom postupku ovako: „Kako to misliš da možda nećeš stići na priredbu? Moraš taj pregled riješiti do 14 sati!“ I odmah nakon toga slijedi znak da joj nimalo nije do zafrkancije: „Neće biti dobro ako ne dođeš!“
Kud Ines okom, tud naš „kauboj“ skokom…ma ni pomislit da bi smio slučajno razočarati svoju Clementine! Stigao je itekako na vrijeme da bude nazočan još tonskoj probi. A imao je specijalni zadatak da iz kuta pozornice motri svoje „kauboje“ i „hahare“ u gledalištu kako im ne bi palo na pamet praviti gluposti.
Priredba krenula, i dođe red na Ines da otpleše svoju točku. Odlepršala je na pozornicu u punom sjaju svojeg izgleda i u baletnoj opremi. Čim se takva pojavila, prolomio se urlik oduševljenja iz redova osmaša, a Robertu je sigurno bilo drago pri srcu da cijela škola vidi kako on ne hoda s bilo kakvom curom. Ines je svoju točku izvela dostojno velikih profesionalaca, a Robert je svojom nazočnošću kontrolirao publiku bolje od Marka Perkovića Thompsona. Ni muha se nije čula tijekom Inesinog nastupa, a čim je odlazeći zamakla za pozornicu, opet se prolomio gromoglasan pljesak i uzvici.
Svjedoci kažu da je iza pozornice „pao“ beskrajno velik i dug zagrljaj njih dvoje. Vjerojatno u tom času nisu znali niti koje je godišnje doba, a kamoli da je predzadnji tjedan u prosincu.
Toliko nam je ta njihova veza simpatična da se samo o njima pričalo u zadnje vrijeme. „Eto“-razgovarasmo u zbornici-„ sve ove godine našeg truda i svog pedagoškog umijeća nisu s Robertom dale nikakvih rezultata, a onda se pojavi jedna Ines i dovede ga u roku od mjesec dana u red bolje nego što bismo to mi ikad mogli.“
Palo mi je na pamet predložiti Robertovoj razrednici da Ines poziva na informacije umjesto Robertove mame, ali možda bi im to ipak bilo previše. Eto, ne kaže se uzalud da su muškarci glave kuće, ali žene su često vratovi na kojima se te glave okreću.
Želim vam svima sretan Božić i dobro zajedništvo s Bogom prije svega, a i s drugim ljudima kao posljedicom.
Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego - od Boga.
(Iv 1:9.13)
Ukoliko posjetite otok Krk i poželite malo razgledati njegovu istočnu obalu okrenutu prema Velebitu, domaći ljudi će vam možda preporučiti da iskušate navodno ljekovito crno blato na plaži smještenoj uz cestu na ulazu u mjesto Solina. Uz plažu se možete parkirati, iako je parking donekle „divlji“ (unatoč tomu se naplaćuje). Blato je na plaži naravno crno kao tinta. Iskušao sam ga i ne mogu reći da sam se od njega pomladio, ali vrijedilo je to barem staviti na sebe, čist onako da čovjek na kratko postane nešto drugo. Plaža nije uređena, ali posjetitelja ima dosta. Nekoliko kilometara dalje je spilja Biserujka, pa možete spojiti jedno i drugo. Krenete preko Krčkog mosta ravno prema Malinskoj, a na kružnom toku blizu nje skrenete prema Vrbniku, pa produžite prema Solinama i Čižićima. Neko vrijeme ćete se spuštati, a kad izbijete na obalu, vidjet ćete otprilike ovo:
Plaža je smještena uz cestu između Čižića (na lijevoj strani slike) i Solina koje su desno od nje. Nakon ulaska u vodu treba vam otprilike 200 metara do malo veće dubine. Morate paziti da se hodajući ne poskliznete na blatu koje prekriva dno.
Na drugoj strani mora može se vidjeti Crikvenica, a iznad nje naravno Velebit.
I konačno ono glavno: plaža s ljudima koji su prionuli s riječi na djelo. Crn i crnji…ili crnja.
Dobar vam provod!
Iako se post zove „Duboko plavetnilo“, fotke koje ćete ovdje vidjeti nastale su na morskoj dubini do najviše dva metra. Dovoljno duboko za običan amaterski fotoaparat koji ima opciju slikanja u plitkim vodama.
Na današnji blagdan Velike Gospe svima želim obilje Božeg blagoslova po Marijinom zagovoru uz njen hvalospjev iz Lukina evanđelja:
"Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu
dovijeka." (Lk 1:46-55)
Na fotkama je kip Gospe od Puta koji se nalazi na odmorištu Skradin uz autocestu blizu Šibenika.
Ostatak Titanica, Szent Isztvana ili Barona Gautscha? Ne, to je neki ekološki osviješteni građanin oslobodio kopno starih ljestava nadajući se da ovdje dolje neće nikomu smetati.
Sretan Dan pobjede
svima koji su odoljeli napasti da "iskoriste priliku",
svima koji nisu pobjegli niti kalkulirajući iščekivali kako će sve završiti,
svima koji su bili i jesu srca čestita,
koji se nisu nikad poklonili Mamonu.
Sretan im Dan pobjede,
jer se oružane operacije vode tijekom ograničenog vremena,
a borbe na nevidljivim bojišnicama duha cijeli život.
Sretan Dan pobjede svima koji se nisu pokolebali.
Budući da je vrijeme godišnjih odmora i pobližeg upoznavanja s morskim radostima, nastavit ću na blogu neko vrijeme s tim ugođajem. Račić kojeg vidite uslikan je u Uvali Scott 3. kolovoza. To mi je prvi pokušaj fotografiranja ispod vode.
Uronjavanje! Periskop je na „pola“ što znači da gornji dio hvata površinu iznad vode, a donji dio je već pod vodom.
Opis bloga Različiti ogledi o učiteljstvu i prosvjeti, vjeri i razumu, kulturi i društvu s prvobitnom nakanom širenja dobrih vibracija. Piše: Bernard, jedan od 28 tisuća djelatnika u hrvatskom osnovnom školstvu..
bernard3@net.hr
Ukratko
Jače steže ljubav nego strah (Henryk Sienkiewicz)
Stvari možda stoje loše, ali ne toliko da se ne bi mogle popraviti (Winston Churchill)
Gdje su običaji dovoljni, zakoni su nepotrebni. Gdje običaji nisu dovoljni, zakoni su neprovedivi. (Emile Durkheim)
Domača vuš ne grize tak kak stranjska (hrvatska narodna).
Željezo se željezom oštri, i čovjek oštri jedan drugoga (Biblija, Mudre izreke)
Ako želiš odgajati dijete, počni najprije odgajati njegovu baku (Češka)
Ne mogu shvatiti i ne želim vjerovati da od mene ništa neće ostati kad umrem (Aleksandar Aljehin)